(OVAJ TEKST POSLAN JE UREDNIŠTVU NAKON OBJAVE ČLANKA "LUPINOVE HUMANITARNE IZLOŽBE" U BROJU 777-8 ČASOPISA VIJENAC)
Taman kad je izgledalo da će 2023. godina proći bez Lupina u časopisu Vijenac, evo opet članka o Lupinu i lupinizmu u zadnjem broju u godini https://www.matica.hr/vijenac/777%20-%20778/lupinove-humanitarne-izlozbe-35687/.
I to sa tastature osobe koja piše poeziju, kritiku i esejistiku, koja je objavljivala je eseje i kritičke prikaze o suvremenoj poeziji, teoriji i aktivizmu u časopisima, … koja je bila stalna suradnica na Trećem programu Hrvatskog radija,… voditeljica književnih tribina, urednica brojnih knjiga, urednica u časopisu Riječi, … koja prevodi internacionalnu poeziju i prozu… i čija se poezija prevodi na brojne jezike…
Početkom 2022.g., objavljena su dva teksta o Lupinu na koje sam reagirao pismom uredništvu upozoravajući na nužno objektivno sagledavanje postignuća Stephana Lupina. Bezuspješno.
Interesantno je da su i ta dva članka napisana od osoba sličnog profila kao i ovaj zadnji. Dakle, ponovo ću konstatirati da su u Vijencu o Lupinu pisale osobe: Tomislav Škrbić, arhivist-specijalist i voditelj pri Državnom arhivu u Sisku, Mehmed Hatipović (s interneta poznato samo da je diplomirani knjižničar), te Darija Žilić čiji sam rad citirao opširnije u uvodu.
Zajednička poveznica ovih tekstopisaca o Lupinu je da oni nemaju nikakve poveznice sa likovnom umjetnosti, a u svojim tekstovima potpuno nekritički naglašavaju upravo (i) vrijednost Lupinove umjetnosti. Interesantna je to činjenica, potpuno u skladu sa SVIM medijima koji pišu o Lupinu, da to uvijek rade novinari iz rubrika ŽIVOT, DRUŠTVO, ESTRADA, …, a (gotovo) NIKAD novinari iz kulturnih redakcija. Vaša tri članka o Lupinu, najbolji su dokaz tome.
Obzirom da sam na pretprošlogodišnje javljanje redakciji Vijenca dobio samo kurtoazan i potpuno neodređen odgovor od uredništva Vijenca, sad sam ipak odlučio prokomentirati (samo neke) činjenice i stavove iz ovog zadnjeg članka, toliko karakterističnog za sve članke na HR sceni o Lupinu.
…Stephan Lupino početkom devedesetih, zbog ratnih stradanja u domovini, vraća se iz Amerike… To je ponavljanje uobičajene Lupinove mantre iz njegovih intervjua, gdje ističe da se zbog Domovinskog rata vratio iz Amerike u Hrvatsku, koja time postaje neupitna činjenica. A što je to on konkretno napravio tim povratkom, nije nam poznato…
…Lupinizam je poetski pokret, skok iz postmoderne, koju je umjetnik kao fotograf živio u središtu New Yorka, u poetički raskid s dekadentnim svijetom artizma i ulazak u stvarnost, „upad realnosti“ u njegov rad. Lupinizam je i pokret koji se kreće prema nematerijalnom, prema afektivnosti i empatiji, što je u kontradikciji sa stanjem u državi koja nastaje i s prvobitnom akumulacijom kapitala, koju karakterizira fascinacija potrošačkim društvom spektakla u kojemu je slika temelj… UPPPS!?!? Ti bokca! Ovo je zasigurno najdetaljniji opis lupinizma, jer je uobičajeno da se u drugim medijima kaže da je lupinizam teško objasniti i da je lupinizam = Lupino.
Ili da ipak citiramo Branku Hlevnjak (koja je i izmislila naziv lupinizam), te samog autora:
Branka Hlevnjak, povjesničarka umjetnosti: Kad se prije desetak godina počeo izražavati kroz skulpture i slike, stvorio je potpuno novi stil koji nije mogao ponijeti drugo ime nego lupinizam, jer ne postoje nikakve reference u povijesti umjetnosti za njegovo stvaralaštvo i ne može se povezati ni sa čime što je dosad postojalo.
Da padneš u nesvijest! Najvažniji je svjetski umjetnik zadnja dva stoljeća?!
Lupino: Moj lupinizam već je odavno prešao granice Hrvatske. Zadnjih deset godina hara svijetom (VL, 9.7.2021.)
Da padneš u nesvijest, drugi put! Nabrojite mi te internacionalne uspjehe, molim…
…kao što su brončana skulptura Fire Woman postavljena u New Yorku…
Poštovana gđo. Žilić, znate li možda gdje je ta famozna skulptura u New Yorku? U MOMA-i, nekoj značajnoj galeriji, …? Gospođo Žilić (znam da ne znate), ta je skulptura stajala usred (davno propalog) dućana odjevnih predmeta Domenico Vacca, a u galeriji tog dućana (koja nikad nije bila prava galerija) Lupino je imao svoju izložbu, pa je tako mogao izjaviti svim HR medijima da je imao izložbu u NY, a oni su to objeručke prenijeli.
…O lupinizmu je pisao i ugledni povjesničar umjetnosti Andrew Hemingway s Oxforda…
https://en.wikipedia.org/wiki/Andrew_Hemingway_(art_historian)
Andrew Frank Hemingway is professor emeritus of art history, University College London. He is a specialist in British landscape painting of the nineteenth century, which he interprets through a Marxist lens, and the historiography of Marxist art history.
Toliko o uglednom stručnjaku za britansko pejzažno slikarstvo s pozicija marksizma!
Sizifov posao
Mogao bih napisati stranice i stranice osvrta o Lupinovim izmišljotinama (a tako ih je lako naći u brojnim internetskim zapisima HR scene). Ako se pitate zašto se ja (toliko) bavim njegovom osobom (i umjetničkim djelom) odgovaram: Lupino je najbolji primjer urušavanja hrvatske (ne samo likovne) kulture (to malo vjerodostojnosti koja je u njoj ostala). A ljudi iz HR medija (novinari i urednici) koji broje samo internetske klikove svojih objava, lijeni su (ili potpuno proračunato ne žele) provjeriti te Lupinove nebuloze (i nebuloze ljudi koji o njemu pišu) najjednostavnijim alatom – internetskim pretraživanjem.
Ali time dolazimo i do krucijalnog pitanja: Kome odgovara stalno ložiti vatru u hramu idolopoklonstva (stvarne internacionalne beznačajnosti) Stephana Lupina? Ja znam za neke…
P.s. Što se tiče svuda toliko spominjane humanitarne strane Lupinovog rada, volio bih pročitati konkretne iznose koji su određene institucije dobile. Bio bi to sjajan poticaj da, zanemarujući upitnu likovnu vrijednost njegovih radova, ipak (makar tako) podržimo njegove projekte.
Damir Fabijanić
Odgovor (na moj poslani tekst) iz časopisa Vijenac:
Poštovani gospodine Fabijanić,
hvala vam na Vašem reagiranju i sve najbolje u novoj godini
Lijep pozdrav iz uredništva Vijenca.